Djeca najčešće ne kažu odmah. Zadatak odraslog nije da nadzire svaki klik, nego da bude osoba kojoj se dijete može javiti bez straha od kazne.
Znaci na koje treba obratiti pažnju
Promjena ponašanja je najpouzdaniji signal — posebno kada se vezuje za telefon, školu ili drugove.
Nagla promjena odnosa prema telefonu (skrivanje ili panično provjeravanje)
Izbjegavanje škole, pad ocjena
Povlačenje, promjene u spavanju i apetitu
Gubitak drugova, brisanje profila
Kako povesti razgovor
Prvi razgovor ne treba da bude istraga. Cilj je da dijete ne požali što je reklo. Ne oduzimaj telefon kao prvu reakciju — za dijete to znači kaznu za prijavu i obično donosi ćutanje.
Počni od zapažanja, ne od pitanja „šta si uradio“
Ne obećavaj tajnu koju ne možeš održati, ali objasni svaki korak
Zajedno sačuvajte dokaze prije blokiranja
Nemoj sam kontaktirati drugo dijete ili njegove roditelje — to ide preko škole
Formalni koraci
Škola je po zakonu obavezna da postupi po prijavi nasilja i da o tome vodi evidenciju. Zahtijevaj pisanu prijavu i traži informaciju o preduzetim mjerama.
Prijavi razrednom starješeniji i timu za zaštitu od nasilja, u pisanoj formi
Za prijetnje i intimni sadržaj — prijava policiji (122)
Zatraži podršku psihološko-pedagoške službe
Prijavi i preko ove platforme radi praćenja slučaja
Šta možeš da uradiš sada
Saslušaj bez optuživanja i bez oduzimanja telefona.
